Prikazani su postovi s oznakom tabor. Prikaži sve postove
Prikazani su postovi s oznakom tabor. Prikaži sve postove

nedjelja, 30. prosinca 2012.

Sveta noć je

sveta noć je, bor na stolu
kraj njeg tužna majka sjedi
Svetu večer kitili su
od zvjezdica traci blijedi

- što si tako zamišljena
v Sveti večer, tužna mati?
koja bol ti srce mori
hoćeš li to sad kazati?

tužna majka odgovara
- tam med gora i planina
vusred snega vu taboru
ja ve gledim svoga sina

na stoliću blijedo svjetlo
polagano tinja, gori
a žalosna, tužna mis'o
vu Svete noći majku mori

sred crkvice dijete leži
u jaslicam, gdje se rodi
da ublaži srca boli
svoje misli tamo vodi

makar njoj bol srce para
nova radost nju obimlje
u toj sreći, za nju s nova
Sveta noćca sad počimlje


Međimurje, Hrvatska

nedjelja, 7. listopada 2012.

Došlo nam je vrieme

došlo nam je vrieme tuge i žalosti
žalost nieje moči spisati zadosti

meseca augusta, deneka drugoga
ostavil sam para srcu povoljnoga

devetsto štirnajsto leto se pisalo
da se moje ime od majke brisalo

ob dvanojsti vuri počel cug gibati
na to je morala bonda zaigrati

kričanje se čulo, zbogom mili sini
samo verni bojte svoji domovini

tri dni i tri noči mi smo se peljali
na ruski granici doli s cuga stali

onda k regimentam svojim maršerali
ki smo pre Lublinu tabora držali

jafkanje se čulo, rane mi zaveži
hodi pajdaš k meni, morti bo mi leži

ja sem išel k njemu kaj ga zdignem gori
al na moju žalost on več ne govori

jan se sim prehiti, drugi tam opadne
nit ja tožen ne znam de mi sonce zajde
__________________________

Times of Sorrow

the times they are of sadness, sorrow and good-byes
what will come tomorrow? only tears and sighs

'twas the month of August, on it's second day
when I had to leave my sweetheart, forced to go away

the year was 1914, perhaps you don't know
when my dear old mother had to see me go

at the hour of midnight we were on our way
and as the train was leaving, the band began to play

voices of our loved ones shouted - farewell, sons
be true to your homeland when you use your guns

at the Russian border we got off the train
all our dearest loved ones ne'er to see again

moans I heard quite near me - come my wounds to tie
come and sit beside me, I feel I shall die

I went to be near him and to help him rise
but his life just faded before my very eyes

one falls down beside me, the next one over there
shall I see the sunrise, no-one seems to care


Međimurje, Hrvatska

engleski prepjev - Dunja Knebl