Celo selo se spomina

celo selo se spomina, da me golob več ne štima
ej, haj, zelen bor, štima mene golob moj

celo selo ovak trdi, da se na me golob srdi
ej, haj, zelen bor, ne srdi se golob moj

celo selo ve respravlja, da me moj golobek 'stavlja
ej, haj, zelen bor, ne 'stavlja me golob moj

celo selo ovak veli, da se moj golobek ženi
ej, haj, zelen bor, ne ženi se golob moj

naj govori celo selo, moje srce je veselo
ej, haj, sve selo, moje srce veselo

gdegod bodem ja delala, sigdi si bom popevala
ej, haj, delala, pak si bom popevala


Međimurje, Hrvatska

Sneha

ja sem sneha jako mlada
saki mi se mlad dopada
bil on velik ili mali
on me saki rada fali

u tom bila moja sreča
ostala sem pak noseča
poroda sem bila laka
rodila sem dva junaka

kad se mužek vratil dimo
našel si je po dva sina
naj se mužek niš srditi
tak je v sili mutno biti

v Taliji si ti ratuval
a drugi me doma čuval
to je puno dvanajst let
za me bil je teški svet


Peteranec, Podravina, Hrvatska
"Pjesma potječe iz vremena austrijsko-talijanskog rata za Radetzkoga (oko 1848). To je istinita priča o mladoj ženi čiji je muž u vojnoj službi. Ne znajući hoće li se on ikada vratiti, ona utjehu pronalazi s drugim i postaje majka dvaju sinova. Njen se suprug vraća nakon punih dvanaest godina izbivanja i neizvjesnosti. Kod kuće nalazi svoju ženu s dva sina, a ona ga moli za razumijevanje i kaže mu neka se ne ljuti jer i njoj je bilo teško izdržati nedaće i samoću." - album "Sneha", Gordana Evačić