Verna draga

kada zora puca, sedla junak konja
stoper si je počeu čižme obuvati
kome je ur došla, stara mat zbajati
- stani, sinak, stani, ur su bieli dani
ož nisu zobali naši konji vrani
- ali su zobali, ali ne zobali
ož te me odviesti k ruožici po ciesti
čuda sam uz prošau, svita i orsaga
malo sam si našau momu srcu draga
sada sam si zibrau jednu uzku stazu
po koj sam si našau vernu milu dragu

Vorištan (Hornstein), Gradišće, Austrija

Raslo mi je badem-drvo

raslo mi je badem-drvo
tanko i visoko
pod njim leži hajduk Veljko
s l'jepom djevojkom

jastuk im je desna ruka
hajduk-Veljkova
dušek im je djetelina
trava zelena
jorgan im je vita grana
sladka badema

tud se dala tanka staza
tanka tanana
po njoj šeće stara majka
hajduk-Veljkova
pa besjedi svomu sinu
hajduk Veljku

ustaj, ustaj, mili sine
već zora je
sestre su ti uranile
konja pojile
braća su ti uranila
konja zobila

ustaj, ustaj, mili sine
pođi pred Turke
te ti brani svoju braću
da ti ne plaču


Bačka i Srijem, Vojvodina, Srbija
Ovo je vrlo vjerojatno pjesma vojvođanskih Hrvata (Bunjavca i Šokaca) ispjevana na štokavsko ijekavskom dijalektu koja pjeva o junaku Prvog srpskog ustanka - Veljku Petroviću. Zbog toga, ali i zbog činjenice da srbijanska politika desetljećima negira bunjevačko hrvatstvo (kao i rumunjsko podrijetlo vlaške manjine) nazivajući ih katoličkim Srbima - ova se pjesma u Srbiji smatra srpskom (i usput rečeno - pjeva na ekavici).