Lipa Mare

Lipa Mare v polji šeće
po Turačkom ravnom polji
Turki su ju zagledali
iz daleka napijali

- Bog ti pomoz', lipa Mare
za turačko ti spoznanje!

Turski su ju opojili
da ni znala s kim je spala
je li s Turkom, al' s kršćanom
al' s židovskim Barabašem

kad se v jutro rano vstala
svilne nadre razžužljane
žute kose razpuhane
a krilo je razkrojeno

- oh, joj, meni, lipoj Mari
nit sam snaha, nit divojka


Sabara / Zuberbach / Szabar, Gradišće, Austrija

Turci i petao

Turci petla uhvatiše
pa ga biju po tabani
- daj ti arač nama, arač!
odgovara kusi pet'o
- kakav ću vam arač dati?
nit sam orač, nit sam kopač
već sam kokin tancovođa
od buništa do buništa
dokle sunce ne zaiđe
k tomu vreme na sedalo
dok ja koke ponameštam
k tomu vreme za pojanje


Đakovo, Slavonija, Hrvatska

Ivo i nesrećna Mara

majka Maru (jele) za Ivana dala

o jajna ninajna, nenu tani taninu, nenu tranana
o jajna jabuko zelena

večer dala (jele) jutrom se kajala
da je znala (jele) ne bi Maru dala
jer je Ive turska pijanica
do ponoći s Turci pije vino
od po noći šerbet i rakiju

kad pred zoru, Ivo šeće dvoru
on pokuca Mari na vratašca
- dušo Mare, otvor' meni vrata
otvor' vrata pa stani za vrata!

skoči Mare u tankoj košulji
to se Ivi vrlo na žao dalo
što nij' Mare u svili zelenoj
trže Ive nože iza pasa
pa udara Maru u srdašce
kako ju je lahko udario
na nožu joj čedo izvadio
oto čedo muška glava bila

piše Mare svojoj miloj majci
- pošalji mi tri tanke košulje
u prvoj ću bolu bolovati
u drugoj ću noćcu prenoćiti
a u trećoj u zemljicu leći
to izusti, a dušicu pusti


Doljane (kod Otočca), Lika, Hrvatska

Raslo mi je badem-drvo

raslo mi je badem-drvo
tanko i visoko
pod njim leži hajduk Veljko
s l'jepom djevojkom

jastuk im je desna ruka
hajduk-Veljkova
dušek im je djetelina
trava zelena
jorgan im je vita grana
sladka badema

tud se dala tanka staza
tanka tanana
po njoj šeće stara majka
hajduk-Veljkova
pa besjedi svomu sinu
hajduk Veljku

ustaj, ustaj, mili sine
već zora je
sestre su ti uranile
konja pojile
braća su ti uranila
konja zobila

ustaj, ustaj, mili sine
pođi pred Turke
te ti brani svoju braću
da ti ne plaču


Bačka i Srijem, Vojvodina, Srbija
Ovo je vrlo vjerojatno pjesma vojvođanskih Hrvata (Bunjavca i Šokaca) ispjevana na štokavsko ijekavskom dijalektu koja pjeva o junaku Prvog srpskog ustanka - Veljku Petroviću. Zbog toga, ali i zbog činjenice da srbijanska politika desetljećima negira bunjevačko hrvatstvo (kao i rumunjsko podrijetlo vlaške manjine) nazivajući ih katoličkim Srbima - ova se pjesma u Srbiji smatra srpskom (i usput rečeno - pjeva na ekavici).