Prikazani su postovi s oznakom dragi. Prikaži sve postove
Prikazani su postovi s oznakom dragi. Prikaži sve postove

petak, 10. listopada 2014.

Alaj, alaj, Jano

- alaj, alaj, Jano, od bisera grano
bil' te kako, Jano, predobiti mog'o?

- možeš, dragi, lako
sam' da znadeš kako

kraj livade tvoje moja bašća mala
tamo ćeš ti svoje konje sapinjati

tamo ću ja svoje cvijeće zalivati
tamo ćeš ti moje lišce poljubiti


Bilogora, Hrvatska

subota, 28. rujna 2013.

Oto muži s Palagruže

oto muži s Palagruže
oparčojte žene ruže

da si o srebra, suha zlata
izišla bi sad na vrata

ili na vrata, na ponistru
vidila bi svoju sriću

svoju sriću ol ljubavi
mala moja, cvit gizdavi

ki gariful, ki son brala
al ga nison rakamala

valja će ga rakamati
svome dragom darivati

druga mi te trga, bere
a jo pijen gorki čemer

goj se, goj, cviće moje
dok ne dojde vrime tvoje
uživat će sarce moje


Komiža, Vis, Dalmacija, Hrvatska

subota, 25. svibnja 2013.

S Bogom, Zagreb varaš

s Bogom, s Bogom, Zagreb varaš
ki junake na zlo spravljaš
s Bogom, s Bogom, Zagreb varaš
ki divojkam vence vzimaš

va Zagrebi sinokoša
na njoj rastu bele rože
bele rože, violice
ke mi beru divojčice

vsaka svomu si dragomu
ja sirota nimam komu
vrtgala sam cvit rožice
poslala sam v Koprivnice

v Koprivnici bele hiže
kdi moj dragi s perom piše
nit mi piše, nit 'zpišuje
neg za dragom premišljuje


Čajta / Schachendorf, Gradišće, Austrija

četvrtak, 6. prosinca 2012.

Četiri frtalji

vu jene su leti četiri frtalji
ki v ljubavi živu, jim su jako mali

s' sake tožne vrbe visi doli kita
naša ljubav, draga, nije istinita

ljubili se jesmo kak i dva golubi
al smo se rezišli s poleg drugih ljudi

dej bi drugi znali to naše ljubljenje
ne bi nam želeli širom rezdruženje

širom rezdruženje išče ne želimo
dok još mi dva, draga, v jen grob ne dospimo

dok bu grob kre groba, mila kre dragoga
ondaj se bu znalo što je ljubil koga


Međimurje, Hrvatska

utorak, 4. prosinca 2012.

Dva se dragi ljube

dva se dragi u livadi ljube
Milčice moja, u livadi ljube
dragoj dušo moj

oni misle da nitko ne vidi
Milčice moja, da nitko ne vidi
dragoj dušo moj

nje je vidla tica jarebica
Milčice moja, tica jarebica
dragoj dušo moj

alaj tica, pokislo ti perje
Milčice moja, pokislo ti perje
dragoj dušo moj

neka kisne, pokisnuti neće
Milčice moja, pokisnuti neće
dragoj dušo moj


Prigorje, Hrvatska

ponedjeljak, 3. prosinca 2012.

Najnička

- dober večer, Najničko!
kaj mi ti sad radiš?
- z levom nogom sinka zibam
z rukami, pak, radim

- tvoj se dragi je oženil
tebe je ostavil
- to, pak, nije istina
snočka je pri meni bil

snočka je pri meni bil
prsten mi je ostavil

- če ne verješ, Najnička
idi na vrh gore
tam buš čula uškanje
preveselo igranje

išla Najnča vu goru
tam je čula uškanje
tam je čula uškanje
preveselo igranje

ona se je vrnula
na žalosno srce
odma zela motiku
nakopa korenje

odma je pristavila
bez vode i granja
počelo zavirati
počel dragi vmirati

njoj doleti deverec
- dober večer, Najnča!
kaj si to napravila?
mladi dragi vmira

- nisam niš napravila
nisam ga ni vidla
- nisam niš napravila
nisam ga ni vidla


Hrvatsko zagorje, Hrvatska

nedjelja, 2. prosinca 2012.

Vu Bosni

vu Bosni je grob kraj groba
plače mila za dragoga

junak stoji na kamencu
puško drži na remencu

puška se isprožila
šest junakov vumorila

i sedmoga oficera 
ke med njimi komendera

vu toj tužnoj turskoj Bosni
dečki 'd boja si so rosni


Međimurje, Hrvatska

petak, 26. listopada 2012.

Tekla voda iz kamena (Kletva)

tekla voda iz kamena, hladna, studena
tu djevojka ružu brala, pod njom zaspala

tud prolazi mlado momče ter joj govori
- ustaj, ustaj, djevojčice, tud se ne spava
ruža ti je uvenula što s' ju nabrala
dragi ti se oženio kog si imala

- neka, neka, nek se ženi, moj mu blagoslov
vedro nebo zagrmilo, grom ga ubio

kad se gora s gorom sasta, onda i on š njom
kada vrba grožđem rodi, onda i ona

konjić mu se polomio, ne doveo ju
sva mu braća tad pomrla, ne doč'kala ju
sve mu sestre oslipile, ne vidile ju


Kaštela, Dalmacija, Hrvatska

Dolinom se šetala

dolinom se šetala djevojčica mlada
sitno cveče birala, plakala od jada

nemoj mi se plakati, devojčice mlada
kak se ne bi plakala kad sam puna jada

imala sam dragoga, još me srce boli
a sad čujem žalosno da on drugu voli

čemeran je život moj na ovome svijetu
kad ja moram umreti u najljepšem cvetu

vesel'te se mlađani pokraj čaše vina
jer taj život ne traje hiljadu godina

kad to začul pastir mlad, pasti svoje stado
on veselo zapjeva ovu pjesmu malu


Međimurje, Hrvatska
Ovu verziju dobro poznate tradicijske pjesme izvodi diva hrvatske etno-glazbe, teta Liza, tj. Elizabeta Toplek iz Donje Dubrave. Izvedba se može čuti u dokumentarnom filmu redatelja Branka Ištvančića. Pjesma je u jednom trenutku "prekrivena" govorom. Ovdje možete pročitati tekst u cijelosti.

petak, 12. listopada 2012.

Grad se beli

grad se beli preko Balatina
grad se beli preko Balatina

sunaj naj, sunaj naj,
sunaj naj, sunaj naj
grad se beli preko Balatina

kre grada se sive ovce pasu
nje mi zvraća mlada devojčica

nje mi zvraća, veselo popeva
ima brata, ima i dragoga

             #   #   #

koliko bi ti za dragog dala
ja za dragog moje črne joči

koliko bi ti za brata dala
ja za brata vu tu črnu zemlju


Međimurje, Hrvatska

Zanimljivo je spominjanje toponima Balatin, koje se čini zagonetno i neobjašnjivo. Pitanje se samo nameće, ali se odgovor teško pronalazi. Zanimljivo je da se u našem neposrednom okruženju Balatin kao toponim pojavljuje barem dva puta, u oba slučaja kao potok (u Lici, kao pritok Like i jedan posve blizu Banja Luke). Balatin je, navodno, blatna voda. Pjesma, navodno, pjeva o mitskom događaju. Grad se bijeli ili uzdiže iznad Blatnog jezera (vode mitološkog značenja). U bijelom gradu (tj. na jutarnjem nebu ispunjenom svijetlim oblacima ili u vrtu, na suhoj (zlatnoj) grani mitskog stabla), gdje Sunčeva pastirica Mara tjera svilne ovce (zvijezde) u tor - stoluje njen otac, Nebeski Kralj.

Na internetu je moguće pronaći notni zapis iz neke knjige s riječima pjesme te fotografijom pjevačice, Marije Đurović, iz Babinog Polja na Mljetu (1978). Pored njega je prijevod "tumačenje" koje se nekako nameće i samo po sebi. "A town is being painted across Lake Balaton. Near the town there are grey sheep grazing." Ako je tome tako, onda grad koji se spominje može "samo i jedino" biti - Stolni Biograd (Székesfehérvár) koji u sebi ne samo da ima "bijelu boju - fehér" nego je i srednjovjekovna kraljevska prijestolnica, krunidbeni grad ugarskih i hrvatskih kraljeva.

ponedjeljak, 8. listopada 2012.

Pismo z Belovara

došlo pismo z Belovara
baš za tebe, draga Bara

v pismu piše o Barica,
postala si udovica

tvoga dragog više nema
pokrila ga crna zemlja

kad je čula mlada Bara
jadna se je rasplakala

tri je dana suze lila
a četvrti razmišljala

sve je misli izmislila
pa je grobek potražila

zemlja joj je postelica
vedro nebo - ponjavica


SZ   Hrvatska

Veter

- veter, veter, dragi veter, ti prijatel moj
poveč de mi je moj dragi? - dišel je vu boj

- ja budem povedal de ti on leži
njegvo telo tam vu polu rosica hladi

njegvo lice sunce peče, mesec pokriva
njegvo čelo, njegve lasi - dežđek poliva

on ti leži tam na polu, več ti ne živi
to ti povem kaj boš znala - on ti trdo spi

draga moja naj za njega više pitati
ar se njega nazaj dimo nečeš včekati


Međimurje, Hrvatska

subota, 6. listopada 2012.

Glavica me boli

glavica me boli od samoga čela
nisam bila z dragim denes niti fčera
denes niti fčera niti zutra nabom
daj Bog da bi bila v Gornjem kraju kmica
kaj bi si ja ljubil Maričina lica
Maricu bi ljubil, Marica bi mene
ali da je dalko Marica od mene
visokoga čela, navek je vesela
črne obravice, s pametne glavice


Međimurje, Hrvatska

četvrtak, 4. listopada 2012.

Ja sem si lice oprala

ja sem si lice oprala
samo mi kosa garava

roža jesam, roža bodem
vu cvetnjaku cvela bom

češljaj me, majko, češljaj ti
nećeš me dugo češljati

roža jesam, roža bodem
vu cvetnjaku cvela bom

spremaj mi majko ruho ti
nećeš me dugo imati

roža jesam, roža bodem
vu cvetnjaku cvela bom

došel bu, majko, dragi moj
odvel bu, majko, biser tvoj

roža jesem, cvela bodem
vu naručju ljubavi


Drnje, Podravina, Hrvatska
"Ova se svadbena pjesma pjevala u domu mladenke, prilikom rastanka. Mlada se oprašta od roditelja, braće i sestara, rodbine i svog doma. Dirljiva, obredna pjesma pjevala se o ponoći uz bogat ceremonijal." - album "Sneha", Gordana Evačić

Čula jesam

čula jesam da se dragi ženi, srce moje
jagoda malena, jagoda črlena
pozdravi mi v Koprivnici dragoga

nek se ženi, to je drago meni, srce moje
jagoda malena, jagoda črlena
pozdravi mi v Koprivnici dragoga

i ja ću mu u svatove doći, srce moje
i ja ću mu lepi dar donesti, srce moje
v levoj ruki kitu ružmarina
v desnoj ruki malenoga sina
pozdravite v Koprivnici dragoga


Koprivnički Ivanec, Podravina, Hrvatska
"Priča o neuzvraćenoj ljubavi. Mlada, neudana majka. seljanka, pjeva svom nevjernom draganu, gradskom gospodinu." - albumi "Sneha", Gordana Evačić & "Da sam barem guska", Dunja Knebl

Ftičica vijoglavka

oj, ftičica, vijoglavka, ne zobli mi vinograda
kojega mi majka dala, s kem se bodem ja vdavala

ako ne bo vina v kleti, neče mene dragi zeti
oj, ftičica vijoglavka, ne zobli mi vinograda


Podravina, Hrvatska

nedjelja, 30. rujna 2012.

Po nebu su zvijezde sjale

po nebu su zvijezde sjale, javore, javore
po nebu su zvijezde sjale, zlato moje

čuvaj dragi naše tajne, javore, javore
čuvaj dragi naše tajne, zlato moje

volim mlada u grob leći, javore, javore
volim mlada u grob leći, zlato moje

nego naše tajne reći, javore, javore
nego naše tajne reći, zlato moje



Brezine, Slavonija, Hrvatska

Karamfilje, cvijeće moje

karamfilje, cvijeće moje
oj, da mi je sjeme tvoje

da sam ruža ja bi znala
ja bi znala de bi cvala

da sam ruža ja bi cvala
mom dragomu na prozoru

kad moj dragi milo zdahne
karamfilje ga usahne


Prigorje, Hrvatska

utorak, 25. rujna 2012.

Da mi se je navoziti (Lipa bjonda)

da mi se je navoziti
toga mora dubokoga
da mi se je najubiti, lipa bjondo
tvoga lica rumenoga

evo ti se odilujen
ispri' bila dvora tvoga
kasno ćeš me već viditi, lipa bjondo
živa željo srca moga

ti ćeš žalit našu jubav
lipa bjondo moja
a druga će milovati, lipa bjondo
tvoga draga jubjenoga


Korčula, Hrvatska

nedjelja, 23. rujna 2012.

Divojka se šetala

divojka se je po vrtu šietala
žalosno se vu rože zagliedala
- oj rožice, srca moga radosti
povečte mi zakaj sam vu žalosti

rožice su ne znale povedati
zakaj ji je srčece vu žalosti
ona ih je milo z rokom dragala
i nad jimi ovak zapopievala

- to vam želim drage, moje rožice
da vam se nej nigdar skrilo sončece
naj vas v noči zviezdice odgajajo
a v jutro pak rosice napajajo

naj vam tihi dežđek pere glavice
kaj budem vas liepše vidla, rožice
naj vas vu vručini vetrek prehladi
kaj nau mogla nit' jedna poviehnuti

dok sam mlada kaj bum z vama vesela
ali ne znam kome bi vas davala
majke, oca niemam zdavnja živoga
a dragoga izdaj nemam svojega


Međimurje, Hrvatska