Lepo meni poje vtica papiga

lepo meni poje vtica papiga
v zelenim borovju, v zelenim bukovju
mimo je vlegla jedna vozka steza
po njoj mi zišel jeden mladi jagar
- hodi ti k meni, vtica papiga
moja je gospa naveke žalostna
ti lepo poješ, boš jo veselila!
- ne je tvoj gospi za me lepe pesme
neg je tvoj gospi za me sladko meso
rajši poletim vu široko polje
tam se nazobljem rumene pšeničke
jonda poletim vu široki Dunaj
tam se napijem mutnoga Dunaja


Međimurje, Hrvatska

Sneha

ja sem sneha jako mlada
saki mi se mlad dopada
bil on velik ili mali
on me saki rada fali

u tom bila moja sreča
ostala sem pak noseča
poroda sem bila laka
rodila sem dva junaka

kad se mužek vratil dimo
našel si je po dva sina
naj se mužek niš srditi
tak je v sili mutno biti

v Taliji si ti ratuval
a drugi me doma čuval
to je puno dvanajst let
za me bil je teški svet


Peteranec, Podravina, Hrvatska
"Pjesma potječe iz vremena austrijsko-talijanskog rata za Radetzkoga (oko 1848). To je istinita priča o mladoj ženi čiji je muž u vojnoj službi. Ne znajući hoće li se on ikada vratiti, ona utjehu pronalazi s drugim i postaje majka dvaju sinova. Njen se suprug vraća nakon punih dvanaest godina izbivanja i neizvjesnosti. Kod kuće nalazi svoju ženu s dva sina, a ona ga moli za razumijevanje i kaže mu neka se ne ljuti jer i njoj je bilo teško izdržati nedaće i samoću." - album "Sneha", Gordana Evačić