Grad se beli

grad se beli preko Balatina
grad se beli preko Balatina

sunaj naj, sunaj naj,
sunaj naj, sunaj naj
grad se beli preko Balatina

kre grada se sive ovce pasu
nje mi zvraća mlada devojčica

nje mi zvraća, veselo popeva
ima brata, ima i dragoga

             #   #   #

koliko bi ti za dragog dala
ja za dragog moje črne joči

koliko bi ti za brata dala
ja za brata vu tu črnu zemlju


Međimurje, Hrvatska

Zanimljivo je spominjanje toponima Balatin, koje se čini zagonetno i neobjašnjivo. Pitanje se samo nameće, ali se odgovor teško pronalazi. Zanimljivo je da se u našem neposrednom okruženju Balatin kao toponim pojavljuje barem dva puta, u oba slučaja kao potok (u Lici, kao pritok Like i jedan posve blizu Banja Luke). Balatin je, navodno, blatna voda. Pjesma, navodno, pjeva o mitskom događaju. Grad se bijeli ili uzdiže iznad Blatnog jezera (vode mitološkog značenja). U bijelom gradu (tj. na jutarnjem nebu ispunjenom svijetlim oblacima ili u vrtu, na suhoj (zlatnoj) grani mitskog stabla), gdje Sunčeva pastirica Mara tjera svilne ovce (zvijezde) u tor - stoluje njen otac, Nebeski Kralj.

Na internetu je moguće pronaći notni zapis iz neke knjige s riječima pjesme te fotografijom pjevačice, Marije Đurović, iz Babinog Polja na Mljetu (1978). Pored njega je prijevod "tumačenje" koje se nekako nameće i samo po sebi. "A town is being painted across Lake Balaton. Near the town there are grey sheep grazing." Ako je tome tako, onda grad koji se spominje može "samo i jedino" biti - Stolni Biograd (Székesfehérvár) koji u sebi ne samo da ima "bijelu boju - fehér" nego je i srednjovjekovna kraljevska prijestolnica, krunidbeni grad ugarskih i hrvatskih kraljeva.